Sada je došao na nas red da mu postavimo par pitanja. Sreli smo ga na Slano Film Days gdje je održao predavanje za mlade glumce, ali i predstavio svoju recentnu ulogu u filmu “Psycho Therapy: The Shallow Tale of a Writer Who Decided to Write About a Serial Killer”. Igra, pogađate, serijskog ubojicu, na vrlo duhovit način.

TELEGRAM: Možda možemo početi ovaj razgovor s malom inverzijom, o vašoj redateljskoj karijeri na primjer, a ne znatno vidljivoj – glumačkoj. Zanima me u kojem trenutku ste osvijestili da želite biti i redatelj? Je li ta želja uvijek “tinjala” u vama?

BUSCEMI: Nisam nikad mislio da ću biti redatelj, ali kad sam radio kazalište u 80-ima s Markom Booneom Jr., glumcem i prijateljem, pisali smo i izvodili vlastite kazališne komade i sami ih režirali. I tako je to počelo.

Više se radilo o stvaranju prilika za mene, Boona i prijatelje glumce, uključujući mog brata Michaela koji je također glumac. Tako je nastao Trees Lounge. Prije toga sam snimio jedan kratki film, samo da vidim imam li osjećaj za taj posao. Bilo je teško, ali uspjelo je. I to mi je dalo samopouzdanje za dugometražni film.

Steve Buscemi i partnerica Karen Ho Slano Film Days

TELEGRAM: Također ste napisali scenarij za svoj prvi film, koji je, ako se ne varam, pun autobiografskih elemenata?

BUSCEMI: Napisao sam scenarij, a on je djelomično temeljen na mom životu, kako bi on izgledao da nikada nisam napustio svoj rodni grad Valley Stream na Long Islandu, gdje sam odrastao. Dakle, premisa je bila, da nisam otišao na Manhattan i bavio se glumom, što bih radio? Vjerojatno bih i dalje visio po barovima, što i sad ponekad radim. Radio sam na benzinskoj postaji, vozio kamion za sladoled… Sve je to ušlo u film.

TELEGRAM: Još uvijek volite provoditi vrijeme po barovima?

BUSCEMI: Ne toliko. Niti blizu kao prije. Ali i dalje volim ideju bara, jer mislim da su to sjajna mjesta za susrete. Volim kad nađem dobar bar s dobrom glazbom, džuboksom, barmenom i zanimljivim ljudima, ali da nije preglasan, da se može razgovarati.

TELEGRAM: Važan je utjecaj u vašoj karijeri imao John Cassavetes, a saznali smo i da osobito volite film Fat City Johna Hustona?

BUSCEMI: Da, Cassavetes me jako inspirirao, jer je bio pravi nezavisni filmaš. Pisao je, režirao i ponekad glumio u svojim filmovima. Energija koja se ne vidi često. Fat City mi je također bio inspirativan, imao je sjajne scene u barovima, volio sam kraj, jednostavnost… Htio sam to unijeti u Trees Lounge.

Juho Kuosmanen, Pawel Pawlikowski, Ruben Ostlund, Micheal Seresin i Steve Buscemi Slano Film Days

TELEGRAM: Scena oklade, da frajer može popiti dvije pive brže nego djevojka jedan shot? Gdje ste ju “pokupili”?

BUSCEMI: Taj “trik” me naučio prijatelj mog oca, Freddy Powers, pokazao ga je jednom na roštilju kad sam bio dijete i znao sam da to moram staviti u film.

TELEGRAM: Prisjetimo se na tren još 80-ih, vaših početaka u New Yorku? Taj hiperromantizirani period pop kulture, ali i vašeg privatnog života…

BUSCEMI: Početkom karijere nisam znao odakle početi, ali sam živio u East Villageu u kasnim 70-ima i cijelih 80-ih. Bio je to vrlo plodan period. I lijep kontekst. Svi oko mene su radili svoje stvari: kazalište, film, glazba, umjetnost i nisu brinuli o nikakvim agentima ili Hollywoodu.

Radio sam eksperimentalno kazalište s Johnom Jesurunom i The Wooster Groupom. Zatim sam upoznao Marka Boona i počeli smo zajedno pisati i nastupati. Upoznali smo tada i druge zanimljive umjetnike poput Jima Jarmuscha, Sarah Driver, Betty Gordon, Amosa Poea… Trebalo je vremena, ali našao sam se među njima. Cilj je bio raditi.

TELEGRAM: Prije toga ste se okušali kao vatrogasac. Nakon 11. rujna, ponovno ste krenuli s volontiranjem?

BUSCEMI: Radio sam kao vatrogasac ranih 80-ih. Bio je to dobar posao, ali nisam želio to raditi 25 godina. Volio sam to, ali morao sam donijeti odluku jer sam radio predstave, filmove i bio u vatrogasnoj postaji. Bilo je svega previše pa sam napustio službu.

TELEGRAM: Radili ste s braćom Coen na više filmova. Upute od njih su, pretpostavljam, vrlo konkretne? Tako barem djeluje “posljedica” rada…

BUSCEMI: Obožavam raditi s njima. Pametni su, sjajni scenaristi, rade kao tim. Nikada nisam dobio kontradiktorne upute od njih. Rad s njima je uvijek bio zabavan.

TELEGRAM: Gledate li svoje stare filmove?

BUSCEMI: Ako sam na festivalu ili Q&A-u, pogledam. Nedavno smo John Turturro i ja gledali film na projekciji u čast Milošu Formanu, jer ga nisam gledao godinama. Zanimljivo iskustvo.

TELEGRAM: Pripremate li se po uhodanom modelu za sve uloge? Ili sami sebe iznenadite pristupom?

BUSCEMI: Pripremam se uglavnom kroz scenarij. Volim kad je scenarist prisutan, čak i ako nije redatelj. Ako je scenarij slab, glumac mora više raditi. Ponekad istražujem dodatno, ali najviše volim učiti iz samog rada i od drugih glumaca.

Slano Film Days

TELEGRAM: Imali ste problema s financiranjem prvog filma. Je li Animal Factory bilo lakše financirati?

BUSCEMI: Uvijek je izazovno prikupiti novac za autorski film. Puno mojih priča nije komercijalne prirode. Ako već moram režirati, ne želim praviti previše kompromisa. S filmom “Lonesome Jim” smo mislili da imamo riješeno financiranje, ali je propalo. Završili smo s produkcijom koja je bila prisiljena snimiti film u 17 dana, s malim budžetom. Bilo je teško, ali i zabavno.

TELEGRAM: Filmovi vam imaju sve manje likova – Interview je s dvoje, The Listener s jednim…

BUSCEMI: Jednostavno se tako dogodilo. The Listener je bio jako izazovan jer se cijela radnja “vidi” kroz jednog lika, a drugi se tek čuju. Snimljen je u 7 dana. Broj likova i dana snimanja se sve više smanjuje.

TELEGRAM: Jeste li glumac kojeg je lako režirati? Sami ste sebe znali angažirati…(smijeh)

BUSCEMI: Jesam! Već sam si dao nekoliko puta uloge. Mislim da sam ugodan za rad, i da rado bih se iznova zaposlio. (smijeh)

Slano Film Days

TELEGRAM: Režirali ste epizodu u Sopranosima, glumili u Boardwalk Empire. Jeste li imali osjećaj da ste dijelom nečega velikog u trenutku dok ste to kreirali?

BUSCEMI: Da. HBO je promijenio televiziju. Serija Oz pa onda Sopranosi i sve se promijenilo. Bilo je to prvi put da publika prati lika koji ubije nekoga u prvoj epizodi. David Chase i Allen Coulter su bili uvjereni da to tako mora biti. Bila mi je velika čast režirati i glumiti u tim projektima.

TELEGRAM: Što je kritika u kontekstu vašeg opusa najviše zanemarila?

BUSCEMI: Dugo surađujem s Adamom Sandlerom, što je jako zabavno i uspješno iskustvo. Mislim, s druge strane, da nije loše ako nešto ostane nepoznato i neprimjećeno, neopisano. Dobro je zadržati malo misterije.

TELEGRAM: Za kraj, je li bilo, recimo to tako, zabavno glumiti Nikitu Hruščova u Smrti Staljina?

BUSCEMI: Da, iako u početku nisam vidio sebe u toj ulozi. Htio sam je odbiti, ali me Armando Iannucci nagovorio. Najviše mi je pomoglo to što nismo morali izvoditi ruski naglasak. Nisam osjećao kao da igram važnu povijesnu ličnost, već čovjeka koji pokušava preživjeti. Imao je ambicije, ali je bio i oprezan.

TELEGRAM: Duhovito ste odigrali serijskog ubojicu…

BUSCEMI: Sve uloge imaju svoju komičnu stranu, zar ne?