Papu Bergoglija povijest će vjerojatno ocijeniti kao jednog od najvažnijih rimskih biskupa u 20. i 21. stoljeću. Dobri papa Franjo uveo je u crkvenu hijerarhiju kajanje, suosjećanje, iskrenost, sposobnost suočavanja s vlastitim, veoma teškim grijesima, stanovite dodire liberalizma, kad je riječ o homoseksualcima i o položaju žena u Crkvi, kao i ultimativnu otvorenost prema siromašnima, potlačenima i nemoćnima.
Sve to nismo vidjeli baš nikad u suvremenom papinstvu: papa Wojtyla bio je uvjereni rušitelj komunizma, ali nije se usudio suočiti s rušenjem pedofilskih i financijskih lobija u samoj Crkvi, a njemački papa Ratzinger bio je žestoko konzervativni crkveni intelektualac, s poprilično protuekumenskim stavovima i dubokim nerazumijevanjem svog statusa u javnosti. Papa, naprosto, ne smije nositi crvene Pradine cipele.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ili, ne smije ih nositi sve dok većina vjernika ne bude kadra kupovati Pradine cipele, što se još dugo neće dogoditi. Papa Franjo vratio je povjerenje u Crkvu, i pokazao da Crkva može biti iskreno empatična, i da su njezini najviši dostojanstvenici voljni živjeti u skladu s materijalnim standardima većine vjernika.
Već taj segment Franjina djelovanja ima nevjerojatnu povijesnu i etičku težinu za budućnost katoličanstva. S papom Franjom, Katolička je Crkva napokon dobila prelata kojem se lako može vjerovati. No, papa Bergoglio počinio je i ogromnu povijesnu pogrešku. Papa Bergoglio niti jednom od početka ruske agresije na Ukrajinu pa do svoje smrti, nije dovoljno glasno, jasno i jednoznačno, osudio fašističko imperijalističku politiku ruskog ratnog zločinca Vladimira Putina, niti je bezuvjetno podržao ukrajinsko pravo na samoobranu.
Što je, naravno, strašno i što iz politički pogrešne procjene prelazi u ozbiljan, težak moralni grijeh, kojeg je papa Franjo gotovo sigurno bio svjestan. Zašto je, dakle, argentinski Papa svjesno ušao u počinjenje tog grijeha?
Prvo, zato što je papa Franjo, kao i mnogi drugi latinoamerički protagonisti teologije naroda i teologije oslobođenja, odrastao da bude duboko skeptičan prema Sjedinjenim Državama, zbog dugogodišnjeg washingtonskog podržavanja najmračnijih latinoameričkih diktatura.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predtrumpovska je Amerika bezuvjetno stala uz Ukrajinu, a papa Franjo, čini se, nije bio kadar prevladati hereditarnu antipatiju prema američkoj vanjskoj politici, koju je stekao u Buenos Airesu. Drugo, neusporedivo važnije: papa Franjo odlučio je stvoriti preduvjete za prevladavanje velikog Istočnog raskola iz 1054. godine, kada se istočna kršćanska crkva bila odvojila od zapadne kršćanske crkve.
Papa Franjo htio je tijekom svog pontifikata stvoriti barem početne preduvjete za ponovno ujedinjenje zapadnog i istočnog kršćanstva. Stoga je razgovarao s moskovskim patrijarhom i zato nije želio bezuvjetno osuditi rusku agresiju na Ukrajinu, pretpostavljajući da bi takav potez dugoročno zatvorio vrata bilo kakvom jačanju procesa približavanja ruskog pravoslavlja i Katoličke Crkve.
Utoliko je papa Franjo svjesno odlučio žrtvovati istinu o ratu u Ukrajini da bi pokušao ispuniti veći povijesni cilj: početak pomirenja svih kršćana na svijetu, što je Franjo smatrao svojom glavnom misijom. U tom kontekstu treba promatrati i Franjino odbijanje da posjeti Hrvatsku i Stepinca proglasi svetim.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Papa Franjo, kao vrlo dobro informiran čovjek, sigurno je znao da Stepinac nije nikakav ratni zločinac. No, proglasiti Stepinca svetim protiv volje Srpske pravoslavne crkve, koja je blisko povezana s Ruskom pravoslavnom crkvom, značilo bi izazivanje novog, dubokog sukoba između Rima i Moskve, što je Bergoglio pod svaku cijenu htio izbjeći.
Kardinal Stepinac postao je kolateralna žrtva stvaranja preduvjeta za novi, veliki, globalni ekumenizam koji bi jednom, u dalekoj budućnosti, možda, mogao dovesti do ponovnog ujedinjenja svih kršćana. Zaista je, međutim, nemoguće predvidjeti hoće li se zapadno i istočno kršćanstvo ikad ujediniti. Utoliko Franjin pokušaj približavanja Rima i Moskve možemo smatrati utopističkim.
No, u ovo rušilačko, distopijsko vrijeme, poneka globalna utopija zaista ne može naštetiti čovječanstvu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Skip the extension — just come straight here.
We’ve built a fast, permanent tool you can bookmark and use anytime.
Go To Paywall Unblock Tool