Izvlači se čim ju se nešto konkretno pita

Tko je gledao, zapazio je to izmotavanje. Za one koji nisu, glavni refren Marije Selak Raspudić bio je taj da sadašnja zagrebačka vlast u četiri godine nije napravila ama baš ništa. A i ono što jest bolje da nije jer je sve to bilo samo pogrešno i štetno. Tomašević je pokušao s podacima koji pobijaju to apodiktičko ”ništa”, ali ona ustraje i ne prihvaća nijedan.

Ali zato se redovito izvlači kad se nju pita da bilo što konkretno razjasni. Ulaženje u potankosti i procedure upravljanja gradom za nju je očito prekomplicirano, mračni hodnik, radije bi se držala općenitosti i igrala na svoj šarm. Ali ovo nije bio ”Peti dan”, nego politički šou jedan na jedan.

Gospođa Raspudić bi, recimo, ukinula plave vrećice za komunalni otpad pa neka se odvoz naplaćuje ”po količini”. Ali kako bi to izvela, pitali su je? Da obitelji iz stambenih zgrada sa pet ulaza i nebodera nose svoje smeće na vaganje pa da im se na temelju toga pišu računi? Očito ne jer je nemoguće. No, kad se Tomaševićeva izazivačica nekamo silom zaputi, ne možeš je skrenuti na ozbiljnu argumentaciju. To nije dobro, morala se znatno bolje pripremiti.

Nije tu da nudi rješenja

Potpuno je nebitno što kandidatkinja za gradonačelnicu ne zna da je Eingemachtes omiljena pileća juha s noklicama iz starih zagrebačkih kuharica iako je voditeljica baš to odabrala da estradno podbode nju i Tomaševića. Ali kad osoba koja bi htjela upravljati glavnim gradom u državi na predizbornom sučeljavanju izjavi kako ona ”nije tu da ponudi rješenja”, onda se moramo zapitati na temelju čega bi htjela da se za nju glasa? Jer sučeljavanja služe upravo i jedino tome da birači čuju od izazivača kako bi oni mijenjali ovo ili ono kad već misle da postojeće ne valja.

No kod Marije Selak Raspudić je možda najslabija točka to što se tako grčevito trudi da prikrije i zamagli pravu sebe kako ne bi odbila ni desne, ni lijeve, ni srednje birače. To flertovanje sa svima, međutim, slabo pali. Sviđaju nam se formati koji su autentični, čak i među takvima s kojima se ne slažemo, a ne oni koji glume kako bi što više ljudi povukli za nos.

Najbolji savjet joj je da skine masku

Ovdje imamo glumicu koja je čak hrabro izjavila da je ona ”punk”, a Tomašević je establišment. Bolje bi joj bilo da se od te poredbe suzdržala jer punkeri su anarhisti koji preziru politiku i vlast za razliku od nje koja se do sada, rekao je netko duhovit, još nije natjecala samo za mjesto Svetog oca pape. Pankerski stav naglašava se izraubanom odjećom i oguljenim vojničkim čizmama, nose se lanci, ziherice i jakne isprane u kiselini, svira se ”sirova” glazba.

Naše gospođe Marije ima u tom individualističkom i slobodnjačkom konceptu kao hortenzija u pustinji Gobi. Zato bi joj najbolji savjet bio da skine masku, tako će pobrati više simpatija, i iskreno pokaže ljudima tko je ona zapravo. Intelektualka velike širine i tolerancije? Zagovornica ideja Željke Markić? Praktična žena i majka ”ipak manje konzervativna” od svog muža koji je prije bio ljevičar, a onda je skupa s njom završio u Mostu s Marinom Miletićem? Liberalka za koju zbog nečega strastveno agitira Udruga Glas poduzetnika? Karijeristica koja bi k sebi uzela i Bandićevce? Ili što?

Jer ona pomno pazi da se ne pročita ni nju, ni ljude s njene liste, koje eliptično preporuča biračima kao ”itekako” sposobne. U politici se moraš barem ogoliti ako već ne znaš kako bi u Zagrebu vagao smeće. Možeš računati na to da će ti dati glas svi oni koji ideološki ne podnose Tomaševića, ali to nikad nije osobito propulzivna politika.